MAME PIŠU POEZIJU
Koliko puta sam ostavila na pola…
Poljubac.
Pesmu.
Kafu na suncu.
Zrelu bubuljicu.
Prijateljski razgovor.
Ručak, pa je zagoreo.
Posao što je pritiskao.
Tuširanje, posle dva dana.
Ideju koja me je uzbudila.
Film za koji sam se dugo spremala.
Vođenje ljubavi koje sam jedva čekala.
Suze o kojima nisam htela ništa da kažem.
Snove u kojima sam bila bar 10 godina mlađa.
Jednostavno gledanje u zid.
Još samo 5 minuta Tišine.
Hladnu večeru.
Šminkanje.
Djuskanje.
Žvakanje.
Sedenje.
Smejanje.
Jecaje.
Stih.
Čim bih čula „Mama“.